Loading...

Govor mržnje na internetu

O internetu se posljednjih godina govori više nego o svim ostalim medijima zajedno. Sve veći napredak informatike i tehnologije učinio je internet dijelom svakodnevice, kako odraslih tako i djece i mladih. Uz njega vežemo mnoge prednosti poput dostupnosti informacija, mogućnosti učenja, zabave, razmjene iskustava s ljudima iz čitavog svijeta, brze komunikacije kao i razmjene informacija i novosti, no internet nosi i brojne opasnosti te je plodno tlo za razvoj novih oblika nasilja i zlostavljanja. Jedan od spomenutih oblika nasilja je i govor mržnje koji posljednjih godina uzima sve više maha u virtualnom svijetu.

Iako ne postoji dogovorena definicija, govor mržnje možemo opisati kao nasilan i zlonamjeran govor usmjeren na pojedinca ili grupu zbog njihovih stvarnih ili percipiranih karakteristika i zbog toga izražava diskriminatorna, neodobravajuća, ugrožavajuća ponašanja te predrasude prema tim karakteristikama koje uključuju spol, rasu, religiju, boju kože, nacionalno porijeklo, posebne potrebe ili seksualnu orijentaciju. Namjera ovakvog nasilja je da povrijedi, dehumanizira, zlostavlja, degradira i viktimizira ciljane skupine i protiv njih potakne neosjetljivost i brutalnost.

Alaburić (2003.) navodi kako govor mržnje najteže posljedice ostavlja na neposredne žrtve te donosi nekoliko temeljnih štetnih učinaka govora mržnje:

  • izazivanje emocionalnog stresa, osjećaja poniženja i gubitka ljudskog dostojanstva ostavljajući trajne posljedice na duševno zdravlje, posebice djece

  • negiranje i ograničavanje osobnih sloboda i ljudskih prava žrtava - ljudskog dostojanstva, privatnosti, negiranje njihovog prava na jednakost i ravnopravnost, ograničavanje njihove slobode izražavanja, slobode kretanja i izbora boravišta, slobode izbora seksualnog ili bračnog partnera, slobode zapošljavanja, slobode obrazovanja te različitih drugih temeljnih političkih i kulturnih prava

  • interiorizacija diskriminatorne poruke, drugim riječima sama žrtva govora mržnje počinje vjerovati u osnovanost i opravdanost diskriminatorskih ideja i stajališta, u njoj se javlja osjećaj, čak i uvjerenje, o vlastitoj manje vrijednosti

  • održavanje i daljnje produljenje diskriminacijskih odnosa; žrtve govora mržnje u pravilu su u povijesti potlačene, marginalizirane i diskriminirane društvene skupine - crnci, Indijanci, Židovi, pripadnici manjinskih naroda i vjera, imigranti, osobe bez državljanstva, žene, homoseksualci, osobe s posebnim potrebama ovisno, dakako, o konkretnim društvima o kojima je riječ i njihovim povijesnim, socijalnim, demografskim, političkim i kulturološkim specifičnostima

  • ušutkavanje žrtava na način da ih se zastrašivanjem i prijetnjama zapravo onemogućava u odgovaranju

  • u određenim društvenim i političkim okolnostima govor mržnje može lako potaknuti na fizičko nasilje, pojedinačno ili masovno.

 

Prema Pozicijskom dokumentu Mreže mladih Hrvatske „Govor mržnje na Internetu i ostali oblici online nasilja“, posljedice govora mržnje možemo ukratko podijeliti u tri skupine:

a) emocionalne posljedice – strah, tuga, bespomoćnost, nepovjerenje, osjećaj nepripadanja, razočaranje

b) socijalne posljedice – izolacija, potreba za grupiranjem s osobama koje pripadaju određenoj skupini koja je pogođena govorom mržnje

c) osjećaj povrede identiteta i osobnosti, kriza identiteta, potreba da se bude netko drugi kako bi se bolje uklopio u društvo.

Radi nedostatka znanja, manjka kritičnosti, nepostojanja zakonskih regulativa koje bi jasno usmjeravale dozvoljeno i nedozvoljeno ponašanje, kao i osjećaja manje odgovornosti za virtualna ponašanja u odnosu na ponašanja u stvarnom svijetu, mladi su u velikom riziku kako za postati žrtva govora mržnje, tako i za postati nasilnik koji koristi takav govor. Mjesta na internetu na kojima se javlja govor mržnje su raznolika: društvene mreže, blogovi, forumi, portali, komentari ispod raznih članaka, objava i slično. U izvješću pučke pravobraniteljice za 2016. godinu, navodi se da je EK radi potrebe povećanja intenziteta borbe protiv govora mržnje s Facebook-om, Twitterom, Google-om i Microsoft-om sklopila Kodeks postupanja, prema kojemu su IT kompanije obvezne sudjelovati u borbi protiv govora mržnje na internetu, razvijati procedure i osposobljavati administratore za njegovo prepoznavanje i uklanjanje u roku 24 sata, a trebale bi i jačati partnerstvo s organizacijama civilnog društva koje se bave ovim problemima. U izvješću pučke pravobraniteljice za 2016. godinu navodi se da je nužno raditi na edukaciji i promicanju medijske pismenosti kako bi građani, a naročito mladi, bili sposobni vrednovati i kritički promatrati medijske sadržaje.

S obzirom da je govor mržnje na internetu relativno nov pojam, ne postoje zakonske odredbe koje se bave isključivo ovim problemom, ali je prilikom rasprava o tom pitanju nužno dotaknuti se dva pojma: pravo na slobodu govora te zabrana diskriminacije. Na internetu je identitet osobe koja koristi govor mržnje zaštićeniji nego u stvarnom svijetu pa ne čudi što govor mržnje na internetu poprima neke nove dimenzije, postaje sve rašireniji, okrutniji i nasilniji. Pravo na slobodu izražavanja isključuje svaku vrstu izražavanja koja potiče na mržnju i sukob te negira prava drugih ljudi. Upravo govor mržnje je način izražavanja koji je zabranjen (Šimenić, 2016.).

Ono što zabrinjava i plaši jest činjenica da su mladi ljudi sve više uronjeni u virtualni svijet, gdje su im dostupne različite informacije. Često se događa da te informacije ni ne traže, ali se one nalaze unutar omiljenih blogova, ispod objava određenih portala, u komentarima ispod fotografija, video ili audio zapisa ili pak na društvenim mrežama. U istraživanju koje je 2015. godine proveo Filozofski fakultet u Osijeku u suradnji s Centrom za nestalu i zlostavljanu djecu, sudjelovalo je 7038 učenika iz 93 osnovne i srednje škole u Hrvatskoj koji navode da radnim danima na internetu provode u prosjeku oko 5 sati, dok vikendom u prosjeku provode 6 sati dnevno. Učenici navode da najčešće pristupaju internetu preko mobitela (72.7% stariji učenici, 48.4% učenici četvrtih razreda) (Šincek i sur., 2016). S obzirom na ubrzan razvoj tehnologije, dostupnost uređaja kojima je moguće pristupiti internetu kao i otvorenih mreža na koje je moguće povezati se, ali i sve pristupačnijih tarifa koje su prilagođene željama mladih ljudi za što većom količinom „surfanja“, lako je za pretpostaviti da se postotak mladih koji koriste internet do danas izuzetno povećao. Iz istih razloga možemo pretpostaviti da je korištenje interneta još manje pod nadzorom odraslih osoba nego što je to bilo 2008. kada je samo 49% djece i mladih izjavljivalo da internet koristi pod nadzorom roditelja ili odraslih. Osim ovih zabrinjavajućih podataka, istraživanja pokazuju i to da su djeca i mladi manje kritični prema sadržajima koje na internetu susreću te manje svjesni opasnosti koje internet nosi, što ih čini dodatno podložnim rizicima koji vrebaju u virtualnom svijetu.

Aktivnim uključivanjem mladih u teme koje ih se izravno dotiču moguće je pozitivno utjecati na njihovo ponašanje, ali isto tako čuti inovativne i kreativne ideje za unaprjeđenje postojećih intervencija i programa za mlade i s mladima. Pravilnom i pravodobnom edukacijom, kao i preventivnim programima, djeca se mogu zaštititi od opasnosti u novim medijima. Važno je znati kako internet i druga suvremena komunikacijska tehnologija funkcioniraju, koji su rizici i što se može učiniti kada prijeti opasnost od nasilja. U toj edukaciji ključnu ulogu imaju odrasli koji su bliski djeci, kao glavni prenositelji znanja i učitelji vještina zaštite.

LITERATURA:

1. Alaburić, V., 2003. Ograničavanje “govora mržnje” u demokratskome društvu - teorijski, zakonodavni i praktički aspekti – I. dio. Hrvatska pravna revija; Izvorni znanstveni članak.

https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/Alaburic_I_dio.pdf

 

2. Mreža mladih Hrvatske. Pozicijski dokument Mreže mladih Hrvatske „Govor mržnje na Internetu i ostali oblici online nasilja“.

http://www.mmh.hr/files/ckfinder/files/Pozicijski_GovorMr%C5%BEnjeNaInternetu.pdf

 

3. Pučki pravobranitelj, Republika Hrvatska, 2017. Izvješće pučke pravobraniteljice za 2016. godinu. http://ombudsman.hr/hr/component/jdownloads/send/76-izvjesca-2016/849-izvjesce-pucke-pravobraniteljice-za-2016-godinu

 

4. Šimenić, P., 2016. Govor mržnje na Facebook stranici 24sata. Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni učiteljski studij, Diplomski rad.

https://repozitorij.foozos.hr/islandora/object/foozos%3A296/datastream/PDF/view

 

5. Šincek i sur., 2016. Izvještaj istraživanja: Safer Internet Centre Croatia: Making internet a good and safe place (CEF-TC-2014-1 005).

 

 

Partneri na projektu


Partneri centra

Isključiva odgovornost ove publikacije je autorova (Centar za nestalu i zlostavljanu djecu). Europska unija nije odgovorna za bilo kakvu uporabu koje mogu biti izrađene od sadržanih informacija / The sole responsibility of this publication lies with the author. The European Union is not responsible for any use that may be made of the information contained therein.

Ovaj projekt sufinancira Ured za udruge Vlade RH. Stajališta izražena u ovoj publikaciji isključiva su odgovornost Centra za nestalu i zlostavljanu djecu / This project is financed by the Croatian Government Office for Cooperation with NGOs. The views expressed in this publication are the sole responsibility of Center for missing and exploited children.



Copyright | csi.hr